2020-12-30

ZDRAVO SE POSTAVLJATI PREMA TEGOBAMA KORONE

Sve više psihologijskih i psihijatrijskih stručnjaka upozoravaju na opasno povećanje psihičkih i drugih problema zbog korone. Svi smo u određenoj mjeri preplavljeni i opterećeni tjeskobom koja je rezultat potrebe svakodnevne prilagodbe na ovakvu dosad nedoživljenu situaciju. Ona je teška, nepoznata i neizvjesna. Takvo stanje rađa tjeskobama, koje nas emocionalno iscrpljuju i demoraliziraju, a otežavaju međuljudske odnose. To je razumljiva reakcija jer već duže vrijeme živimo s velikim nepoznanicama. Sprva smo bili relativno dobro, ali kako vrijeme odmiče, kako se ova pošast sve više širi, tjeskoba raste, a naša se psiha, a i tjelesne funkcije sve više umaraju. Naše sposobnosti za prilagođavanje sve više slabe, pa se to „očituje u brojnim anksioznim reakcijama, depresivnim reakcijama, poremećaju spavanja, upotrebi raznih sredstava ovisnosti  i drugo. Postajemo sve više frustrirani, teže kontroliramo situacije i svoje ponašanje“. Najteže je onim ljudima koji već imaju neki od psihičkih poremećaja ili težih fizičkih bolesti, onima koji su direktno iskusili traumu ili zarazu, osobe starije životne dobi i djeca, osobe s teškim socijalnim situacijama. A mnogi ljudi nakon sve dulje neizvjesnosti s koronom počinju osjećati napetost i nemir.

BEZ ZASTRAŠIVANJA I „PRANJA MOZGA“
Moramo računati s time, da što dulje bude trajala ova situacija s epidemijom, da može doći do još većeg zamora našega prilagođavanja i porasta slučajeva psihičkih, ali i fizioloških  poremećaja. Zbog toga je na nacionalnim ustanovama, stožerima i medijima u svim državama posebna odgovornost da značajno više vode računa, kako poruke i informacije koje se građanima daju utječu na njihovo zdravlje. Jedna od najbitnijih stvari pri tome je da se ljudima daju točne informacije, da nas pretjerano ne opterećuju i ne zbunjuju svaki dana na svakom koraku s njima. Dakle, stvar je u načinu na koji se informacije prenose, a taj dosad ima dosta elemenata „pranja mozga i zastrašivanja“. Nisu samo umirovljenici u nevolji koji su zatvoreni i izolirani u domovima  za starije, nego i djeca u školama, profesori, roditelji i sva ostala populacija. Ljudi se uglavnom žale na tjeskobu i depresiju, na probleme u obiteljskim i bračnim odnosima, posebice na pojačano obiteljsko nasilje i netrpeljivost, a zabilježene su i nastale teškoće sve do suicidalnih promišljanja. Isticanje takvih opterećenja i preporuka nalazimo manje-više u svim stručnim istraživanjima po svijetu. Gotovo svagdje se ističe problem, što smo svi žrtva usvajanja serviranih zabluda, osjećaja ostavljenosti, pa i prevarenosti od strane onih odgovornih, a čija je društvena zadaća da ljude ojačaju, učine sretnim i da nam stvaraju okolnosti za zdraviji i kvalitetniji život. Što se tiče naših ljudi ovdje u Švicarskoj, primjerice, vidim i ovdje kod sebe da se gotovo dvostruko povećao broj onih koji traže savjetovanje i pomoć, uspoređeno s vremenom prije korone.

VAŽNO JE…
Važno je da se dobro pazi otkud sve dolaze „vijesti“, te one neprovjerene i nestručne ignorirati. Vijesti i informacije koje se neprestano mijenjaju treba pravilno dozirati i ograničiti jer će neprestano pregledavanje te praćenje raznoraznih vijesti o ovoj pošasti izravno doprinijeti povećanju uznemirenosti i napetosti, koje onda imaju svoje negativne posljedice za svekoliko zdravlje. Uz redovne obveze, treba se baviti nečim drugim, korisnim, konstruktivnim, a važno je naći i vrijeme za opuštanje, zabavu, socijalne kontakte kao i posvećivali se čisto osobnim potrebama, posebice onome što nas veseli i oduševljava. Pri tome nam može jako pomoći dobra struktura i organizacija dana, kreiranje dnevne rutine koja pomaže u osjećaju sigurnosti i predvidljivosti, a što umanjuje negativne učinke situacije i vremena u kojem živimo. Nipošto ne zanemariti društveno propisane mjere za čuvanje sebe i drugih te ne bojati se, ne širiti strah ni negativnu energiju oko sebe. Za one stvarno i praktično religiozne u provjerene lijekove i dobivanje snage svakako spada: čuvajući se ići na sv. Misu i pričest, više nego obično privatno i u obitelji se moliti, postiti i gledati na sirotinju, te općenito imati povjerenja u Božju pomoć, jer „On drži našu sudbinu u svojoj ruci“. Sa željama i molitvama da nam svima Dobri Otac dadne ono što je svakom od nas najpotrebnije, vaš

Fra Šito