2020-06-24

ČESTITKE I PREPORUKE ZA SLAVLJENJE SVETOG TRODNEVLJA I USKRSA

Drage sestre, draga braćo!

U ovim nikad doživljenim prilikama koje svijet nije upamtio, Crkva i njeni službenici daju odredbe i preporuke za slavljenje ovih velikih blagdana u ovim društvenim ograničenjima. Tako je Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata iz Vatikana izdala četverojezični dekret glede pandemije koronavirusa, a u svezi  s proslavom Uskrsa. Kardinali Bozanić i Puljić, nadbiskup banjalučki Komarica, pa pojedini drugi biskupi iz BiH i RH isto tako šalju svoje upute na istu temu. Naravno, sve opterećuje briga vezana za ova slavlja: prvi put nemamo zajedničkih obreda, molitava i svetih misa. Tužno je, a u isto vrijeme duhovno potresno gledati papu Franju kako bez vjernika slavi svete mise i obrede, a tako će biti i ovih svetih dana.
Sabirući sa svih strana ono najbolje, uvažavajući sve ono što vlasti preporučuju u borbi protiv ovoga zlog virusa, uključujem i ovo:

Želim vam, unatoč svemu, da u što boljem raspoloženju provedete ove blagdane, a duhu video-pjesme SVIĆE USKRS… (na našoj je stranici i na you-tube),
Ne propustite se više nego dosad posvetiti vašim odnosima u obitelji, među rodbinom i s ljudima s kojima ste u telefonskim kontaktima.
Pratite prema svom odabiru kroz ove dane - svete obrede, liturgiju i misna slavlja preko tv-postaja, koje u velikom broju, od svjetskih, švicarskih do naših, predvode papa Franjo ili neki od hrvatskih kardinala i biskupa ili drugi svećenici iz poznatih svetišta i župa u domovini. Sigurno ćemo sad preko njih i ono čuti i doživjeti što inače dosad nikad nismo imali prigodu čuti ni doživjeti!
Njegujte više nego dosad zajedničku obiteljsku molitvu, ali nađite svaki dan koji trenutak i za onu osobnu!

I u ovakvim prilikama češće se upitajte, na koji način možete nešto učiniti za ljude koji su u lošijoj situaciji od vaše! Da takvih nema na svim stranama – sigurno ne možemo reći! Jer što će ti vjera, ako nema djela!
Koliko god možete, držite naše narodne običaje vezane za ove dane.
I dodajte ovome sve ono što vi smatrate duhovno ili materijalno važnim!
Također se uvijek sjetite, da Bog pomaže da zlo i nevolje okrenemo na dobro, te da ono što ljudima izgleda nemoguće – Bogu je moguće!
U tom duhu čvrsto vjerujem i žarko čekam da se ubrzo vidimo na našim dragim i punim topline nedjeljnim misama i poslije njih, te još jednom:

VAMA I VAŠIMA SRETNI OVI SVETI DANI
I NEKA VAM SREĆA BUDE SVE VEĆA I VEĆA! Vaš,

Fra Šito

NEKE NEOBIČNOSTI
VAZMENOG, USKRSNOG TRODNEVLJA

U Velikom tjednu neposredno prije Uskrsa, odvajkada slavimo Velik četvrtak, Veliki petak i Veliku subotu, zvane SVETO TRODNEVLJE.

VELIKI ČETVRTAK
To je dan Isusove Posljednje večere, kojim ulazimo, u sjećanje kroz liturgiju i molitvu Isusovih posljednjih dana i djela. Na Veliki četvrtak je Isus sa svojim učenicima ustanovio svetu misu, euharistiju, po kojoj se kršćani osobito prepoznaju i to redovito čine njemu u spomen. Stoga svećenici Veliki četvrtak slave i kao svoj dan, ustanovljenje svoga svećeničkog reda! Pri tom je ostavio svijetu tajnu svoje prisutnosti u kruhu i vinu, kao polog i garanciju pobjede nad patnjom, krivicom, zlom i smrću te izrekao najhumanije riječi o odnosu prema ljudima i prirodi, čudesno molio za sve nas i najavio  svog Duha protiv duha zloće, nehumanosti i razaranja. Otada Crkva čuva svetu misu kao najdragocjeniji biser. U njoj kao nigdje stupamo u vezu s Bogom, kao s bratom i učiteljem. U dvorani posljednje večere Isus je oprao učenicima noge i time nam htio reći da i mi trebamo biti bezuvjetno na pomoći i uslužnost jedni drugima.

VELIKI PETAK 

Veliki je petak je dan spomena Kristove muke i smrti. Toga dana vjernici u molitvenim slavljima sudjeluju u Isusovoj muci i dobivaju poticaj da budu solidarni u pomoći s ljudima u patnji i nevolji. Od starina su se na Veliki petak oblikovala različita  slavlja, ali bez mise. Primjerice, u Jeruzalemu su se vjernici okupljali ujutro na Golgoti radi klanjanja Kristovu križu, a popodne na slušanju izvješća o Isusovoj muci. U 7.stoljeću je zabilježeno u Rimu, da je papa išao bos od Laterana do bazilike sv. Križa, noseći relikviju svetoga Križa.

I u naše vrijeme jednostavnost ustroja ujedno je i snaga izražajnosti ovoga slavlja. Svećenik dolazi do oltara koji je ogoljen i prostire se pred njim, priznajući i kajući se za svoje i za grijehe svih ljudi. Potom slijedi liturgija Riječi, to jest sluša se izvješće o Muci iz Ivanova evanđelja. Tipičan je element Velikog petka Sveopća molitva vjernika, u kojoj  potvrđujemo da je Krist došao među nas te živio, umro i uskrsnuo  za sve ljude“ Stoga se u njoj moli i za one koji Isusa ne priznaju ili koji uopće u Boga ne vjeruju, jednostavno za sve ljude bez obzira tko su i kakvi su! Drugi dio liturgije Velikoga petka je klanjanje Križu, koje u svojoj dinamici s jedne strane govori o drvetu kao nositelju smrtnoga ploda, a s druge o drvetu koje nosi plod života. Treći dio liturgije je sveta pričest. Crkva zatim uranja u tišinu iščekivanja Uskrsnuća.

VELIKA SUBOTA
Velika subota je dan tišine, molitve, posta… Isus je umro, nema mise. Čitav svijet stoji zaprepašten pred tajnom smrti. Vrata smrti kroz koja je prošao Isus čekaju sve nas, kroz njih je  i nama samima proći. Potpuna je to samoća i napuštenost. Na Veliku Subotu Crkva se zadržava kod Gospodinova groba te u molitvi i postu razmišlja o njegovoj muci, smrti i silasku u carstvo mrtvih. Stoga vjernici preko dana posjećuju posebno uređen Božji grob u crkvi.

Od ranih kršćanskih vremena subotnju noć nazivamo „noć bdijenja“, iščekivanjem Isusovog uskrsnuća. Veliki svetac katoličke crkve, Sveti Augustin, je ovo bdijenje nazivao “majkom svih bdijenja“. U ovoj se noći kroz molitvu i liturgijske obrede proslavlja cjelokupna povijest našega spasenja. Obred u noći počinje „Službom svjetla“. Bogoslužje počinje pred crkvom blagoslovom ognja na kojem se pali uskrsna svijeća. Oganj nas podsjeća na Duha Svetoga po kojem je Marija Djevica začela Isusa Krista i po kojem je sve stvoreno. Upaljena svijeća koju svećenik unosi u crkvu simbol je samoga Krista – i svjetla koje je obasjalo svijet. Slaviti Veliku subotu znači zaviriti u najtajnije ponore svoje duše zajedno s Kristom, jer u nama nema ničega što njegova ljubav i njegovo svjetlo ne može ozdraviti. Po Njemu, sve dobro u nama nastavlja nadalje živjeti.